Osnovna škola Side Košutić Radoboj

Pismo zahvale, osvrt na osmogodišnje školovanje ...

MATIJA: Dobar dan cijenjena ravnateljice, poštovani učitelji, najdraži roditelji i školski prijatelji! Srdačno vas pozdravljamo na početku završne priredbe za učenike osmih razreda.

S nestrpljenjem smo željno očekivali današnji dan kada ćemo završiti naše osmogodišnje školovanje.

JASMINA: U tih osam godina izmjenjivale su se razne zgode i nezgode, razna prijateljstva, prve ljubavi... Neka svoja sjećanja na svoje školovanje iznijet će nam i učenici 8.b razreda Tanja i Kristijan. Pozdravimo ih velikim pljeskom.

GOVOR 1 (Osvrt)

MATIJA: Naša škola se može pohvaliti i odličnim mladim glazbenicima koji su imali već nekoliko samostalnih nastupa. Neki od njih su i Mario i Neven. Oni su i danas s nama. Da čujemo što su nam pripremili.

PJESMA 1

JASMINA: Većina naših vršnjaka ima problema ili s učiteljima ili s roditeljima (a neki i oboje). Jednu zgodu sa sata povijesti pokušat će nam dočarati učenici 8.b, a nakon njih će Dario, Katarina i Karolina izvesti kratak igrokaz o odnosu djece i roditelja. Glumci, slomite noge!

IGROKAZ 1 (Neka to bude predgovor)

IGROKAZ 2 (Život je komplicirana pojava)

MATIJA: Mislim da je vrijeme da se nakon ovih teških tema opustimo uz naše drage muzikaše.

PJESMA 2

JASMINA: Na mnogobrojnim satovima puno smo se mučili, ali smo puno i naučili. Između ostalog stekli smo i brojna prijateljstva, svi su nas nastojali odgajati tako da postanemo bolje osobe... Ono što slijedi možda će neke od nas potaknuti na dublje razmišljanje o najvažnijim životnim vrijednostima: (MATIJA) prijateljstvu, (JASMINA) mladosti, (MATIJA) životu... Hrabri recitatori, izvolite.

RECITACIJE (U zasjedi iza petnaeste, Što je osmaš?, Život je...)

MATIJA: Naravno, nismo zaboravili ni na naše instrumentaliste. Dečki, raspalite!

PJESMA 3

JASMINA: Nismo još gotovi. Ono što ćete sada čuti kruna je našeg programa. Mnoge od vas to će zasigurno i rasplakati. Naime, Jurica i Nikola, učenici 8.a razreda pročitat će oproštajno pismo zahvale svima koji su se trudili da postanemo ono što danas jesmo. Pažljivo ih poslušajmo.

GOVOR 2 (Završni govor)

MATIJA: Eto, sve što je lijepo kratko traje. Tako i mi odlazimo iz ove školice. Iskreno se nadamo da ste nam oprostili naše male i velike nestašluke i da ćete nas se uvijek rado sjećati jer mi vas nikada nećemo zaboraviti. Na kraju ćemo se oprostiti uz mudre rečenice jednog filozofa: Tražite neki cilj u svom životu? U svijetu nedostaje tri milijuna liječnika: budite liječnici.

JASMINA: Više od milijardu ljudi ne zna čitati niti pisati: budite učitelji.

MATIJA: Dva čovjeka od tri ne jedu dovoljno: nastojte da urodi budu takvi da mogu sve nahraniti.

Vaša braća vas trebaju, nije važno na kojem području.

MATIJA i JASMINA: Budite netko tko će nešto učiniti.

MATIJA: Na samom kraju pozivamo ravnateljicu, gospođu Milenu Veseljak da nam se obrati s nekoliko riječi.

ZAVRŠNI GOVOR

(PISMO ZAHVALE)

Sada kada odlazimo iz ove naše i vaše škole koju ćemo pamtiti po dobrim, a ponekad i ne tako dobrim uspomenama, pomalo sjetno sjećamo se svih trenutaka provedenih u njoj i zapravo bismo željeli vratiti se na početak naše pustolovine znanja.

Svih trenutaka u našoj školi sjećat ćemo se zauvijek i bit ćemo ponosni što smo bili dio povijesti OŠ Side Košutić. Svi ti  nezaboravni trenuci bit će duboko urezani u našim srcima. Odlaskom u srednju školu znamo da nećemo zaboraviti sve ljepote, ali i nedostatke naše škole. Trenuci u njoj uvijek su bili ispunjeni radošću, srećom, a nekad i tugom i malim sićušnim problemima koje su s lakoćom rješavale naše razrednice. Njima smo se uvijek mogli povjeriti jer su one znale rješenje svih naših problema i nedaća. One su najbolje na svijetu i zato im danas želimo zahvaliti na svemu što su učinile za nas. Sretni smo što smo imali razrednice koje su se brinule za nas, a to su: razrednica 8.a Josipa Miljan, razrednica 8.b Magdalena Mišak i bivša razrednica 8.a Valentina Hršak. Naravno, nismo zaboravili ni naše učitelje koji su nas dočekali u prvom razredu i olakšali nam daljnje školovanje, na ostale učitelje koji nam nisu bili razrednici, a ipak su svoje znanje prenijeli na nas i što su uvijek bili strpljivi s nama. Isto tako želimo im zahvaliti što su nas naučili da je znanje beskrajno i da čovjek uvijek može steći nove sposobnosti i tako napredovati. Ljudi mogu biti najbogatiji na svijetu samo ako imaju znanje. Od srca hvala svim učiteljima na svemu što su nas naučili, ali i hvala što su nas odgajali kako postatii bolje, poštenije i kvalitetnije osobe. Zahvaljujemo pedagoginji, defektologinji i knjižničarki koje su nam omogućile da se u školi osjećamo sigurno. Nismo zaboravili ni našu dragu ravnateljicu, gospođu Milenu Veseljak koja je bila uz nas posljednje dvije godine našeg osmogodišnjeg školovanja. Hvala i svim ostalim djelatnicima ove škole. Naravno, moramo zahvaliti i našim roditeljima na svoj podršci, silnom razumijevanju i ljubavi koju nam bezgranično pružaju. Hvala vam što ste nam pomagali, tješili nas i veselili se s nama kad je to bilo potrebno.

Još jedno veliko hvala svima i znajte da ćete nam jako nedostajati i da vas jako poštujemo i volimo. Nadamo se da nas nećete zaboraviti i da ćemo vam ostati u dobrom sjećanju. Mi vas sigurno nećemo zaboraviti i pamtit ćemo vas zato jer ste uljepšali naše osmogodišnje školovanje. Hvala.

                                                                                      Vaši osmaši,

                                                                                      Jurica Košutić i Nikola Novački

Osvrt na naše osmogodišnje školovanje

Školujemo se cijeli život, a upravo osnovna škola je naša priprema za budućnost. U tih 8 godina dogodile su nam se najvažnije stvari u životu: upoznali smo prijatelje, prvi put se zaljubili, prvi put smo shvatili i odlučili što i kako želimo i kako ćemo dalje sa životom, naučili smo cijeniti rad i plodove rada.

U nižim razredima bila je laganica, bez puno muke, s malo truda. U te četiri godine postajali smo zreliji i roditelji su očekivali sve više od nas i nazivali nas pravim „malim ljudima“. Velike promjene dogodile su se kada smo prešli u više razrede. Već u 5. razredu shvatili smo: ljudi odlaze, ali oni uvijek ostaju u našoj blizini. U 5. razredu razdvojili su nas u dva razredna odjela od kojih je svaki imao 18 učenika. To nam nije palo tako teško zbog toga što smo sa starim prijateljima ostali u dobrim odnosima, a pri tome smo stekli i nekoliko novih. U 5. razredu bilo je teško: novi učitelji, novi predmeti... Učitelji su nam već na samom početku pokazali da se treba truditi i učiti ako želimo postići nešto u životu. Kako smo još više rasli i sazrijevali, počeli smo se privikavati na nove učitelje i predmete, počeli smo ulaziti u pubertet i popuštati u školi, postajali smo sve ljenji i tako smo teškom mukom završili sedmi razred. Osmi razred nam je predstavljao još veću muku. Do zadnjeg daha vodili smo bitku s učiteljima za svaku ocjenu. Ocjene su nam bile važne pa su nam naposljetku učitelji odlučili malo popustiti radi lakšeg upisa u srednju školu i na tome im veliko hvala. Polako je došao dan za oproštaj s učiteljima i djelatnicima škole. To je dan kad smo posljednji put sjeli u klupe kao osnovnoškolci. Oprostili smo se sa svojim prijateljima koji su bili uz nas sve ove godine; u dobru i u zlu. Svaki rastanak je težak pa tako i ovaj: pun ljubavi, smijeha, suza…

Sada smo shvatili da je ovo kraj i da više neće biti starih prijatelja s kojima ćemo dijeliti sve one lijepe i ružne trenutke. No, s krajem osnovne škole i svega vezanog uz nju, nalazimo se na novom početku, a to je srednja škola. Nadamo se da ćemo opet upoznati ljude koji će biti uz nas u dobru i zlu, da ćemo biti uspješni u daljnjem školovanju pa i u životu. U srcu ćemo uvijek nositi prijatelje, prve ljubavi i simpatije, učitelje i djelatnike stare škole.

                                                     Tanja Gradečak i Kristijan Grmovšek