Osnovna škola Side Košutić Radoboj

     Zavirite u opširnije i pročitajte Jeleninu novigradsku avanturu.

     Nakon neprospavane noći, 20. travnja mogla je početi moja novigradska avantura. Probudivši se već u šest sat, dovršila sam pakiranje i krenula na autobusni kolodvor u Zaboku. Stigla sa prva i još nikoga nije bilo. U meni se pojavio strah. Mislila sam da nitko neće doći. No ipak, nakon nekog vremena na kolodvoru se okupilo mnoštvo malih i velikih kreativaca. U 9 sati i 5 minuta stigao je autobus. Bilo je vrijeme za oproštaj s roditeljima i bližnjima.

      U autobusu čekala me prijateljica Mateja Lisak koju sam upoznala preko facebooka. I onda mi netko kaže da je facebook loš! Putem smo se bolje upoznale, a ona me upoznala i sa svojim prijateljima. Put je veoma brzo prošao i 14 sati već smo bili ispred hotela Laguna u istarskom Novigradu. Otišle smo do soba i shvatile da su veoma male. Ali nema veze. S Mateom i sa mnom u sobi je bila još jedna djevojka iz Svetog Ilije kod Varaždina. Nakon što smo se raspakirale, otišle smo se prošetati gradom. Grad je zbilja predivan. Zidine grada podsjećale su me na Dubrovnik, a kuće su bile jarko obojene i podsjećale na one u Veneciji. Svi ljudi bili su jako ljubazni i pozdravljali nas. Večera je bila odlična. Hrana je tamo bila stvarno prefina. Zatim je slijedilo otvorenje. Gradonačelnik nam je predao ključeve grada, a zbor, plesna skupina i kvartet uljepšali su našu večer. Sljedeće jutro nije bilo vremena za izležavanje jer je doručak trajao od 7 do 9. U 9 smo već morale biti na radionicama. Voditelj naše radionice bio jeTomislav Zagoda. On je urednik u nakladničkoj kući „Znanje“, izdao je nekoliko vlastitih knjiga, a piše i scenarije. Veoma je simpatičan i nije nas tjerao na prisilan rad. Često se šalio i time radionice činio još zanimljivijima. U radionici nas je bilo 24, ali nažalost dvoje djece se razboljelo. Prvi dan je bilo dosta loše jer se još baš nismo poznavali, ali iz sata u sat atmosfera je bila sve bolja. Prvi dan navečer imali smo predstavljanje radionica. Nas (literarnu) su predstavljali Ana Fučak, Antonija Tušek, Nina Špiranec, Fabijan Brkić i Sara Pondeljak sa svojim radovima. Ostale radionice (scenska 1,2 i 3, filmska, novinarska, scenska glazba, foto, grafička, keramička, kostimografska, lutkarska, novine na internetu, pjevanje, plesna, radio, skladateljska, slikarska, slikarsko - scenografska, slikovnica, videodokumentarna) također su predstavile svoj dosadašnji rad. Na radionici smo dosta toga pisali. Bile su to najčešće kratke pričice i crtice te pjesme. Nismo se asocirali samo na temu Novigradskog proljeća koja je bila ključ, nego nam je voditelj dopustio da se oslobodimo i pišemo o čemu god želimo. Čak smo napisali zajedničku priču pod nazivom „My little pony“. Treću večer zabavljale su nas radionice glazbe i plesa te filmska radionica nakon čega je uslijedio disco, a četvrti dan navečer imali smo karaoke te, naravno, disco. 23. travnja obilježili smo Noć knjige. Zajedno smo pročitali dio djela Ivane Brlić-Mažuranić „Knjiga omladini“, a i sami smo mogli pročitati ulomak iz svoje omiljene knjiga. U četvrtak smo u školi imali gosta Filipa Živkovića koji je sve oduševio svojim talentom. Filip ima samo 8 godina, a već je 6. razred osnovne glazbene škole i svira gitaru, klavir i violinu pa čak i sklada vlastitu glazbu. Navečer se održao koncert u crkvi sv. Pelagija. Nastupale su radionica pjevanja, scenska glazba te literarna radionica. Našu radionicu predstavljali su Lucija Babić, Patrik Bolković, Ana Fučak i moja malenkost. Foto radionica pripremila je lutriju. Svi koju su željeli mogli su ubaciti ime i prezime te naziv radionice u kutiju, a u četvtak navečer bilo je izvlačenje. Izvučena su četiri imena među kojim se nalazio pobjednik. Sretnici su morali odgovarati na postavljena pitanja pod uvijetom da NE odgovore točno. Pobijedio je Karlo Vedak koji je svojim zabavnim odgovorima oduševio i publiku i žiri. Nakon izvlačenja održao se RAKU party koji je pripremila keramička radionica. Pretposljednji dan svi smo se pripremali za završnu večer, ali se također i polako počeli opraštati. Izradili smo plakate na kojima su bili naši radovi, a prisustvovali smo i na predstavi scenske radionice. Navečer se u dvorani održalo zatvaranje. Nastupile su sve radionice sa svojim najboljim radovima, a nakon zatvaranja otišli smo na oproštajni ples u disco. I na kraju, kad smo shvatili da je već i pretposljednji dan završio te da je sutra vrijeme rastanka, svi smo počeli plakati. Rastanak nam je veoma teško pao jer smo znali da se nećemo vidjeti godinu dana, a postoji šansa da se i onda ne vidimo. U subotu ujutro dovršili smo pakiranje i doručkovali. Pozdravili smo se sa predivim Novigradom i u suzama otišli od svih svojih dragih prijatelja koje smo tamo stekli. Povratak kući također je bio brz. Stigla sam kući u 15 sati.

     Ovim putem posebno bih se htjela zahvaliti općini Radoboj, Krapinsko - zagorskoj županiji te posebno OŠ Side Košutić Radoboj i učiteljici Ivani Frajzman koji su uvelike pomogli u mom financiranju i koji su me prijavili na ovu manifestaciju. Bez njihove pomoći vjerojatno nikad ne bih stekla takva divna iskustva i prijatelje koje ću pamtiti cijeli život.

Jelena Sajko, 7. a