preskoči na sadržaj

Osnovna škola Side Košutić Radoboj

Login
 

 

Božić dolazi ...

 

 

Dabrica u školi

35. smotra UZ Republike Hrvatske

VRTULJCI BROJ 3

ZAGORSKI PURAN

 

 

VALENTINOVO

DSI 2023

PODRŠKA VATRENIMA

 

 

VUKOVAR – GRAD HEROJA

DAN ŠKOLE

DJEČJI DAN

Europe Code Week

 

Vrtuljci

GPP i Kurikulum

 

UČENIČKA ZADRUGA

DAN OBITELJI

 

Emotikoni

DAN ŠKOLE

Dan škole

UDŽBENICI

 

Odabrani  udžbenici za školsku godinu 2019./2020.

Odabrani udžbenici za školsku godinu 2020./2021.

Odabrani udžbenici za školsku godinu 2021./2022.

Odabrani udžbenici za školsku godinu 2022./2023.

ZALOGAJČEK

Upute

Zalogajcek2_osobnaiskaznica

Kalendar
« Ožujak 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Tražilica
KVIZOVI

Korisno

 

MIR I DOBRO

 

 

Upitnik
Odvajate li otpad (staklo, baterije, papir, ...) pravilno?








NAŠE ŠKOLE

Brojač posjeta
Ispis statistike od 23. 9. 2010.

Ukupno: 1142663
Ovaj mjesec: 3316
Ovaj tjedan: 462
Različaka čaša

 

Sida Košutić

Različaka čaša

Izabrane pjesme

 

 

 

 

Osmijeh

Katkad tek drhtne

Negdje na usni,

Dok bola grč ga ne povuče;

Katkad osjaji

Čitavo lice

I svijetle niti povuče.

 

Često posljednji:

Često jedini;

Dolazi ko daleka jeka;

Često je samo

Nadanje tiho

Onog, što duša davno čeka.

 

On je svitanje

Svečane tajne,

Dok nitko ništa i ne sluti,

On oplakuje

Skrivene rane,

Kada izražaj svaki šuti.

 

Često jedini,

Često posljednji

Na putu je suza prevrelih,

O, taj osmijeh

Čaroban zvuk je

Melodija nekih prezrelih.


 

Pjesma

Ona iznenada dođe

Ni iz zraka, ni sa zemlje

I lakim korakom prođe.

 

Odjeća joj je od sjaja,

Pokreti zvuče od zvuka,

Ne sjeća se zavičaja.

 

Bilo je tek neko trpljenje

Ljepoti za spasenje

Bila je nekome smirenje.

 


 

Tamo

Danas ću ostaviti grad,

Poći na putove meke,

Tamo gdje se rose cvat

Blista na grani smreke.

 

Tamo jutro miriše

I ptica češlja krila,

Svaki list žudno diše,

Trava sja kao svila.

 

Pa ću zemlju poljubit,

Za sve joj reći: hvala,

Opet sam danas sretna

Ko kad sam bila mala.


 

Oblaci bijeli

Oblaci bijeli ko glavice dječje

S palete se modre smiju,

Zagrljeni tijesno, pramen u pramu,

Mekim se stazama viju.

 

Najednom im vjetar stade mrsit kose,

Oni se ludo rastrče,

Fijukom bijesnim tad starac ih zovne,

U tor ko jaganjce zgrće.

 

Glava do glave stisne se opet,

Bezazlena obijest viri,

Jedan drugome na uho šapće:

Kad će starac da se smiri.

 

 

Ruke moje majke

Nisu lijepe, ni mekane, dvije umorne sirote klonule u krilo.

Dvije ptice, ptice, što su životom proletjele i više nikad ne će dići se na let.

Iznemogle miruju u krilu.

Tu im je posljednje počivalište.

Stišala se krv radinosti vječne, nalivene su do vrha nabrekle žile.

Pogašen je plamen krvavih žuljeva, ostao je pepeo tvrde kore.

Imaju lice, koje plače, grči se i šuti.

Mirne su kao zemlja.

Imaju dušu mekanu i dobru.

Tople su kao blagoslov.

O, krasne ruke moje majke, počinite.

Vaš dar životu bio je kraljevski.

 

 

 

 

 

 

preskoči na navigaciju